Prodala si me nevjernice!

Prodala si me, nevjernice!

Pohlepno, za zrno pijeska u pustinji.

Sivilom sakrila sunce ljubavi,

a sniježnom mećavao, pokrila dušu mi.

Prodala si me, nevjernice!

Sebično, za kap vode u okeanu,

u okove prošlosti ljubav zarobila,

a onda skinula masku,i pokaza lica pravu stranu.

Prodala si me, nevjernice!

Bezobrazno, za komad zemlje kojom gaziš.

Kao papir zgužvala si sva sjećanja,

bacila tamo, gdje korak više nikad nećeš stavit.

Prodala si me, nevjernice!

Prodala za gram zraka koji dišeš,

Ljubav pokloni drugom da čuva,

a mene nit se sjetiš, niti mi pišeš.

A ja, radujem se proljeću

Slijepi su hodnici,

u lavirintu misli,

tamo, daleko u meni,

gdje zarobih tvoj lik.

Prolaze jesenje kiše,

vjetar raznosi lišće,

duše suhe, što proliva suze.

A ja , radujem se proljeću

Prolaze i snjegovi,

lavine se otimaju,

srljaju planinom u meni,

a ja , radujem se proljeću

Stiglo je proljeće,

rijeke suza nadolaze,

a kako i ne bi ljubavi,

kad prošlo, moja bila si ti.

A ovo proljeće sjedim,

sam i usamljen na rivini,

brojim dane, odkad  više nema te,

odkad više nisi moja.

Rakla mi je . " Čekat ću te"

Rekla mi je. "Čekat ću te,"

Ali ne čeka.

Sanjah o tome , kako neznanka,

biti će moja do vijeka.

Misli zarobi u vremenu,

u lađe postavi,njenim morem da plove.

A ona kao posljednja bura,

izbrisa mene,i moje snove.

Rekla mi je. "Čekat ću te",

ali ne čeka, i nema je.

S njom nestaje osmijeh,

nestaje moje sve.

Nada polako umire.

Sve na raskršću puta nestaje!!!

Moja tuga počinje,

gdje ljubav njena prestaje.

I tko zna , dali će ta neznanka,

ikada zavladati mojim srcem i dušom.

A do tada tugo moja,

sjedi, pij samnom suze, dok još tu smo.

.

Praznina

Ne čujem te vojničke korake,

duboko među rebrima, ove tijesne kože.

Ne marširaju kao nekada, ne čuje se lupanje,

a možda im se više ne da, i ne može.

Slomili su vjetrovi, grane moje,

što najslađe plodove, podariše njoj.

A ona oči svoje zatvori , na muke moje,

na moj trud , moju žrtvu što čini krv i znoj.

Gladne oči, proklete bile. Sehare uklete

sve svoje trpao sam u njihove latice.

Zbog njih , ja postadoh prazna ljuska,

i prigovorih na djela, koja riječ moja ne dotiče.

Prokleta bila! Mrzim te !!! Ne želim te više!!

Ti bezobraznice , bez obraza, zar se ne stidiš.

I pored svega, zar tako se vraća  ljubav,

Hvala Bogu ,pa postoji, da sve čuje i sve vidi.

Ne volim te više,  tebi zahvaljujem na tome,

sasjekla si korijenje ljubavi u meni, emocije ubila,

da nije bilo tebe, ja bi i dalje patio, trosio noći,

trošio suze suhih očiju,na nezahvalnicu što ih upija.

I kad me sretneš, na raskrsnici sjećanja,

gdje ja mladost poklonih, da ispunim sate,

da te zabavim, igrala si se ,mojim emocijama,

 ti okreni glavu. I ja ću ! Više te ne poznajem!

Sada smo stranci, u očima slijepca,

redove , što pod okrivljem noći piše.

Sada smo stranci, pod teretom prstiju,

na papiru , gdje i ljubav više ne diše.

Neke riječi

Papiru moj , posivjeli od tuge

Duša mijesi nijanse emocija.

Kako bih ih  hrapavim rukama,

preslikao slovima na tvoje platno.

Vidio sam stranca, papiru moj,

 u ogledalu, gledao me je istim očima,

kojim sam ja gledao njega.

Samo on je bio nijem, a ja sam psovao.

Njegove riječi nisam čuo,

a usne su mu se pomicale,

u sekvenci istih slika u ogledalu

Pomislih da me ismijava.

Onda u momentu tišine svatih,

da je bijesan na mene, da i on mene psuje,

samo ja to ne čujem, a taj glas,

je unutrašnost moja, koja me upozorava.

Da je vrijeme da se mijenjam,

jer sam na ivici ne željenog koraka, 

koji će krvavo pogazit ponos moj.

A taj luksuz sebi ne  želim priuštit.

Pjesma o njoj

Pjesma o njoj

Moja najljepša emocija,

koju stavljam u stihove.

Moja jedina  tajna,

koju ne otkrivam nikome.

San što sanjam,

i kada javom koračam,

san koji me  napusti,

a ja iznova mu se vraćam.

Rečenica misli,na papiru duše

posuta riječima, koje nadiru iz srca,

Ram moje ljubavne slike,

smisao svega, svjetlo mog užarenog sunca

Ovo je pjesma o njoj,

ljepotici maloj,sramnoj,

Pola sam rekao,

a pola u srcu je ostalo.