A ja, radujem se proljeću

Slijepi su hodnici,

u lavirintu misli,

tamo, daleko u meni,

gdje zarobih tvoj lik.

Prolaze jesenje kiše,

vjetar raznosi lišće,

duše suhe, što proliva suze.

A ja , radujem se proljeću

Prolaze i snjegovi,

lavine se otimaju,

srljaju planinom u meni,

a ja , radujem se proljeću

Stiglo je proljeće,

rijeke suza nadolaze,

a kako i ne bi ljubavi,

kad prošlo, moja bila si ti.

A ovo proljeće sjedim,

sam i usamljen na rivini,

brojim dane, odkad  više nema te,

odkad više nisi moja.