Skitnica

Pogledaj! Svijet oko tebe se mijenja.

Jedan dio njega okovala je istina,

a drugi laž, tajna u tamnicama, 

koje kriješ u sebi. 

Jer ja sam svoje davno pustio vani.

Rek`o bih da je zavist to što radim,

borim se sa samim sobom. Taj prokleti hir,

neda mi mira, đavo k`o da govori iz njedara.

Postala si skitnica, u očima mojim.

Bezvrijedna, noćna lutalica. Ne! Čekaj,

to su prelake riječi da preslik`o sliku tebe,

u svojim očima. Reci mi? Da li si mu priznala,

koliko si samnom bluda  učinila?

Svi već znaju, samo ti, šutiš o tome.

 Reci mi. Kako ćeš ga pogledat u oči,

znajući da tvoje tijelo sam prije njeg` im`o ja.

Svjesna koliko si ga lagala.

A svim djelima, mene je sram i govoriti.

Kako li se ti tek osjećaš, kad o tome razmišljaš?

Da li jeza ti trošeno tijelo obuzima?

Da li te je sram? Mene bi bilo.

Riječ je surova, ali iskrena. Da li imaš stida?

Ja barem skupim hrabrosti, pa priznam,

jeste, griješio sam, ali u prkost i inat.

I sto mu đavola, sve propalo je, ali duša ostala mi je čista.

A tvoja? Šta je s` tvojom. Još čuvaš tajne iza ogledala.

Ne brini, svi mi to vidimo, i svako to znam. 

Jedino ti to ne znaš. Skitnico.

A sve će se vremenom saznati. Svi tvoji i moji hirovi,

 tajne će na svjetlost izaći.

Jedino ti, nećeš vjerovati. Koliko već dugo lažeš sve.

U sebi, i oko sebe. Skitnico.