Kap rose

Ne! Nisam rekao ti sve.

Nisam imao vremena.

A vrijeme, u šaku je stalo,

tamo gdje tuga, jedino,

puteve mi razumije.

Tamo, sačuvao sam tebe.

Ne da budeš mi utjeha,

daleko bilo od toga.

Već ljubav jedina,

kap rose, što lice umiva,

dok ime ti, izgovaram u molitvama.

Tu si, jedino sigurna,

u hladnim noćima, 

kad zlo dušu obuzima.

Jer ti si mi molitva,

molitva ispisana u dlanovima.

I jedino s˛tobom,

postajem pravi ja.

Bez maske, i prevara.
Iskreni i istinski pravi ja.

Kakav uvijek sam bio,

a krio sam se,

 dok me ti nisi probudila.

Zbog tog` i vrijediš, jedina,

uspavana kapljice rose,

tu na dlanu. Tu, gdje sve traje tren,

a imaš ga za cijelu vječnost.

A moja, vječnost je u molitvama.

Sjećaš se! Tamo gdje ime ti izgovaram.