- Bože.Zbunjen sam,na raskrsnici misli stajim.Ne odlučan.Pod kožom strah nosim,obliven sam sa vodom izvorske ljubavi,što iz srca sve jače i jače žubori.Kuda sad?Na koji put korak da stavim,a da sebe ne povrijedim,dušu tamom i bolom ne zavijem,a osmijeh s lica ne izgubim.Kuda,Bože?Svejstan sam na posljedice,koje bi mogle,lako da me spopadnu.Otvorenih očiju vrebam iz svakog ćoška duše,na njih.Podmuklo ih pratim,da me ne iznenade,a još gore od toga,pokore i slome.Ispunjen koktelom straha i ljubavi,ratničkim stavom,marširam ka vrhu.Uistinu vrh je daleko,i put do njega je trnovit,tlo pod nogama užareno,i tjera me na žurbu.Pohitu,ali ne onu koju mi imamo,svaki dan,nego onu nesvakidašnju,s oprezom.Veliku put me čeka,al ja sam spreman.Spreman na sve,i na odbijanje,na povredu,potapanje duše ove,na sve prepreke,koje na tom putu mudro se skrivaju,i na ljubav i sreću,koja u prijestolju vrha tvoje biće krije.Teški su koraci,daljina tišinom svojom zavjeru iza leđa mi sprema.Jedina moja prepreka.Jedina na junačkom putovanju.Sjetih se puteva,na početku su bila dva.Da.Samo dva,oba s jednom preprekom,jedan teži i dalji,drugi samo dalji.Dva puta,kao dvije rijeke,dugo teku,ali opet pronađu svoje ušće.tako i moji putevi,imaju svoj izvor,ali i ušće,iako ih je dva,na ušću svome stapaju se u jedan,i vode me tebi...
18.02.2013 u 14:53
Nema komentara:
Objavi komentar