Gledaš u stvarnost nestvarnosti,
i čini ti se tako blizu,
iako je kilometrima udaljena od tebe.
Imaš osjećaj da rukom svojom,
blagim prelazom kista,
svoju nestvarnost bojiš u stvarnost.
Koja prelama se bojama nestvarnosti,
njenog kontrasta i očaja,
i polako postaje dio tebe.
I dalje nestvarnim ti se čini,
sve što oko tebe i u tebi je stvarno,
i što ti ispunjava svaki minut,sat i dan.
Ubijeđen si da sanjaš,
i da je sve trenutak noći,
ali i dalje vidiš stvarnost.
Stvaran si koliko i nestvaran,
jučer si bio jedno,danas si to isto,
pitaš li se.Šta ćeš biti,kad te ne bude?
I tko će ikad znati da li smo stvarni.
Ako nismo.Zašto onda u nestvarnom životu,
sebe stvarnima prestavljamo!!
Nema komentara:
Objavi komentar