Da li bi mi vjerovala,
kad` bih ti rekao,
koliko jesen sam zavolio?
Vrijeme je! Jesen je,
doba odricanja i preporoda.
Pogledaj, sve se mijenja,
priroda se odriče svega,
što krasi njen osmijeh.
Zašto to ne bih i ja učinio?
Opale sate bola, ću ostaviti,
na pragu ljubavi, srca slomljenog`.
Ne želim tu mrtvaju više udisati!
Jesen je, i nebo jedino treba žaliti.
Jedino ono treba i mora plakati.
Mora saprati, sve loše , što se dešava,
tu, u mome srcu, što žar je ugašeni.
Reci mi. Kakve su noći u jeseni!
Čuo sam da su hladnije u samoći.
Nema komentara:
Objavi komentar