Lica u očima

Nisam tražio,

 tvoje razumijevanje i oproštaj.

Razumjela me nebi!

 Kako bi mi oprostila?

Duša nek` mi je prokleta.

Jer ja sam skitnica, skriven u riječima.

Tu sam ostao, od onog momenta, 

kad me je ljubav izdala.

Zašto si mi vjerovala?

Zašto bi svoju dušu izdala?

I život se potrudi, ponekad da udahnem,

dušom, miris ljubavi. Ali kratko.

Tek toliko da me ne omami.

Da ne zaboravim.

 Čiji sam čuvar ljubavi.

Molim te! Ne govori.

Večeras riječi su suvišne.

Bez glume, bez pretvaranja,

skinimo maske, sad smo sami ti i ja.

U tišini, ovog našeg sivila.

Pusti samo,
Suzne oči neka govore,

nek` daju nam odgovore.

Zašto nas ljubav više ne zove.

Zašto smo izgubljeni oboje.

Jer u njima pročitam više,

puno više od riječi sa usana.

I kada padnem u koštac,

sumnje i negodovanja.

U njih sam siguran,

one su daleko od laganja.