Moja jedina

Ti! Djevojko mojih snova, tihi šaptaču rijeke,

što žubori mi iz njedara. Ti, nedostaješ mi!

Nedostaje mi svaki dan, proveden s` tobom,

koji pretvorimo u sate, a sate smo sebično,

satkali u minut, a minut u sekund, u vječnost,

koja nam nedostaje.

Mjeseci su opali, s` grana ovog trulog jasena,

što prekrio je snijeg, u meni. Jedino ti,

ostala si tamo, gdje sebi sam rob,

a robovo sam tebi, i tvojoj ljepoti.

Jedino ti, znala si da spoznaš, slabost,

ovog krhkog srca, što voljelo je tebe,

a mene je zbunilo!

Lukavo, s` par jeftinih riječi, mogla si me kupiti.

I onda kad se pretvaram, da sam nedodirljiv,

najranjivji bio sam prema tebi. Uvijek si me imala,

ali to nikad, nisi znala cijeniti. I onda kad`

trebalo je, sve napustiti, te surove korice,

našeg ljubavnog romana, kad je trebalo zatvoriti,

ja pripad`o sam tebi.

Da, jedino tebi! Kao što i sada ti pripadam.

Kao što i ove riječi ti pripadaju. Znam da ćeš se prepoznati,

u njima, jer njima sam te volio, i zbog njih sam te izgubio.

Zbog njih sam, sam, bez tebe, tog` dana ostao,

jer ih nisam izgovorio, a trebalo je,

da ih prevalim preko usana.

Možda bi i ostala, moja jedina.

Kao što i jesi, jedina, ali jedina,

u mom srcu, a daleko od njega,

jer tko zna, gdje si sad.

I da li, se još uvijek zapitaš,

volim li te, isto kao, što volio sam te nekada.

Možda bih ti i ja rekao.

Da još te volim, isto kao nekada.

Moja jedina...Moja jedina