RIjetko sam volio, iskreno i cijelim srcem,
nikad` previše, a opet ne premalo.
Od svega toga, najmanje volio sam sebe,
a kad` sam to svatio, bio sam treći neko,
zarobljen u mislima.
Širom svemira, od istoka do zapada,
zakleo bih se, da nema ljepote, kakva je tvoja.
Bila toga svjesna ili ne, tvoja ljepota,
je besprijekorna nad ostalima.
Ti kapljice nebeske rose.
Ako postanem sebičan, ne dozvoli mi,
da ne osjetim, vlastitu ljubav, jer ni tvoje,
neću biti svjestan. A duša mi neće pobijediti,
svim oružjem, nego riječima, i djelima,
nošenim na krilima ljubavi.
I dok je ljubav govorio, ja čutao sam.
Htio sam da svaku riječ čuješ pažljivo.
Jer toliko toga imam ti za riječi,
a premalo je vremena, da bih ga rasipao.
A svo vrijeme ovog svijeta, tebi želim posvetiti.
Htjeo bih toliko toga da ti kažem,
ali ljubav je pobijedila.
Nek` ti ove riječi, kažu sve.
Ako išta ti ja prećutim.
Nema komentara:
Objavi komentar