Sjećanja

Rasklopi mi srce, nesrećo,

i pusti nek` njime poteku,

tamni biseri, nebeskih visina.

Ja, ost`o sam tamo, nesvjesno.

Tamo gdje tuga, korake mi prati,

gdje vlada kiša, tmina i tišina.

I sat ne kuca više, kao prije.

Kazaljke stanu, ime kad ti spomenem.

Vrijeme utihne, tišina me obuzme.

Sve bih dao, žao mi nije.

Da vrijeme vratim, 

više nikad da te ne oduzme.

Al` nemam snage,

srce se prelomilo, ostalo je tamo,

gdje tebi je se zaklelo.

Da te sjeća na dane,

kad bilo smo jedno.
A sve je prestalo.

Tamo, gdje je počelo,

gdje je i sve nestalo..