Pjesnik noći

Čekaj, pa ti nečuješ, stihove, što sljevaju mi s`usana.

Nekad oni kriju više, puno više, od riječi isprepletenih slovima.

Tu ćeš naći mene, ljubav, bol i tugu, u mojim očima, ali i čežnju,

kamena koji govori, koji recituje, stihove ove ljubavi.

Ne trudi se, mene pokušati razumjeti, jer ja sam nestvaran,

i jedino ljubav, izranja iz mojih rebara, i silno želi da te zagrli.

A mnogo više smo mogli mi! Puno više od ljubavi!!

I priznajem pred svjedocima, da sam željan te ostao, moja jedina.

Niko, nije mogao, da utemelji, postojanje jedne ljubavi. 

Taj kamen temeljac, duboko sahranjem u meni.

A ti? Ti si ga zamijenila! I s`tobom ostao sam, vjerodostojan,

sebi, a i drugima. Ali najviše sebi, jer ta bol bi me ubila.

Bol, koja tebe mi je oduzela! Znam da se sjećaš, kišnog proljeća.

A znam i ja, koliko sam željan te ostao, i koliko me boljela svaka nedaća,

i svako moje razmišljanje, utemeljeno prema tebi, kajanje, i obmana,

drugih likova. Likova u kojima sam vidio tebe, a nijedan nije bio ti.

Zato molim te! Oprosti mi, jer jedino ti, razumiješ postojanje ove ljubavi.

Jedino ti si sposobna, da razumiješ riječi, nijemog čovjeka, što progovara,

a da usta ne otvora, i  da te samo jednim pogledom, mudro pročita,

a da ti to ni ne znaš, da toga nisi ni svjesna.

Idem sad, noć je zaspala, a zora mi se čini, kao obmana,

u snovima, sve bolje mi izgleda, bojeno tvojim bojama,

tamnim očima, i nevinim pogledom djeteta.

U snovima, sve počinje iznova, i kad je kraj.

 Ljubav, doživi novi početak, i novi sjaj!

S` posvetom!!