Lice krivca
Pokriven zvijezdama,
koračam drumovima starim,
čine mi se ispravnim,
ali uzalud,uzalud kad nisu pravi.
U monotoniji mrklog mraka,
i pođi kojoj sinfoniji noćnih lutalica.
Svaki smisao gubi pravu vrijednost,
pa se krije iza lica,drugog krivca.
Bez obzira koliko napora uložio,
lice krivca ispod nevinog vea,
teško da ćes uočiti,i sročiti sve,
njegove greške i nedostatke u djela.
Zato i odlučih okrenut mu leđa,
ostavivši ga samog u gluhoj noći.
Da čekat na drumu starom,
mene,koji nikad više neće doći.
Nema komentara:
Objavi komentar