Zvijezda
Hladnu noć,okovaše zvijezde,
rasute po nebeskom platnu.
Nasumično poredane,
udaljene jedne od drugih
Gledam,šutim,a prozborio bi,
ali neki glas u meni,težak,to mi neda
Zašto,zašto od njih svaka sija,
ako mora,sjati prestati.
Duboki glas,kojeg jedva čujem,
probi se kroz nijemu noć.
Svatih tek poslije da to je,
bio plod moje,skicirane mašte.
Zvijezda,da to sam ja,
bačen od strane Boga,
na ovaj dio,zemljine kore,
jesam,tu sam,gdje i jesam.
Ali i meni,kao i toj zvijezdi,
rok trajanja polako ističe,
vrijeme se guši,pretvara u prošlost.
A ja,ne poduzimam ništa,da se pomjerim.
Nema komentara:
Objavi komentar