Stari lisac

Stari lisac

Posmatrah bore na tom starom licu,

iscrtane kao linije na starom papiru.

Svaka od njih,kao da je zaseban citat,

koji je htjeo da mi kaže našto,

ali nije znao kako i na koji način.

Sam tumačio i čitao tog starog lisca,

koji bijaše priča za sebe.

Pogled njegov,bez riječi izgovorene,

meni je bio jedina staza,

koja nije zlu vodila.

Znao sam da duboke zelene oči,

nisu mogle biti zlo poslano,

da me odvede u propast.

Nego most preko pakla,

koji obećavao mi je raj.

Ispucale ruke,koje godina su radile,

da bi zaradile jeftino parče hljeba,

učile su me svemu,što za život,

mi je bilo neophodno,i što sam

morao znati,da bi savladao prepreke njegove.

Volim tog starog lisca,

jer sebe u njemu vidim,

iste oči,isti nos,isti korak,

isti karakter,kao da je jedna duša,

stala u dva tijela.