Majko

Majko

Njene riječi sam upijao,

kao poslednje kapi vode.

Bez njih ustrajao nebi,

jer kroz život me vode.

Godina se trudila,

da od mene stvori lik i djelo.

Znam razmišljat svojom glavom,

al bez nje nikad nebi to htjeo.

Svaku njenu suzu prolivenu,

ja platio bi bolom.

Koji bi me tušio i slomio,

i zavladao dušom mojom.

Njene riječi nisu uzalud,

bile govorene meni.

Hvala Bogu sto je imam,

bez nje neznam gdje bi.

Kome bih se uputio,

na majčinski razgovor.

Ko bi me saslušao,

i spriječio moj brodolom.