Tišina
Sam si,oko tebe,
samo šapat tišine.
Ne razumno,pijanim glasom,
ti govori,u lice ti se smije.
Njen je tron i prijestolje,
postaje gospodar tvog vremena,
drhtiš ko sluga pred njom,
nepomičan poput kamena.
S očima suhim,
strepiš dok je slušaš.
Pouke njene piješ,
iako jedva ih gutaš.
Grlo se predalo,
snaga mu posustaje.
Steglo se dovoljno,
od borbe odustaje.
Nijemo posmatraš,
pobjedu tišine.
U njenom smijehu,
odzvanja vlastito tvoje ime.
Nema komentara:
Objavi komentar