Uzdisaj noći, upijam, gladnim očima,
dok u njenoj tmini, cujem eho bola.
I sve je tužno, tužno u neprospavanim noćima,
kako te nema, kako nisi više moja.
Nedosta je mi sve, što sam s` tobom imao,
i sve bih vratio, na trenutak vječnosti.
Ali nekad, u bijesu, nije mi te žao ni` malo,
nije, zbog tvoje, učinjene pakosti.
Zbog toga jesam, uprlj`o dušu svoju,
pa sam sa svojim, mislima se svađam.
Ne mogu da ne mislim, na sudbinu tvoju,
ali ne mogu, ni da ti oproslim, niti ću to ikada.
Korak svoj, na pogrešan put si stavila
maštat` si mogla, a pogrešno ostvarila,
Sad kad me nema, meni bi se vratila.
Sad kad odlazim, putem bez povratka.
I ne reci više ikad, da sve je lako,
jer nije , nit` će u životu, ikada to biti.
Svaki muku, častio sam plačom,
svaku vješto, od tebe, uspio sam s`kriti.
Nema komentara:
Objavi komentar