Ljubav je svetinja!

Ne znaš ti, kako srce zatreperi od straha,

u jednom mahu, crnim misli, da će te izgubit`.

Ne bih poželio, to da osjetiš, jer to je patnja.

Patnja, u plamenu titranja, srca zaljubljenoga.

I nekad se zamislim, kad osjetim. Da nedostaje,

samo jedna riječ, za spokoj duše, da me umrtvi.

Jer tad sam, najrahatnij`. Tad mi je cijeli svijet ravan,

i sve oko mene, staje. Sat, svijet, i izgubljeni koraci.

S` tobom, ne znam gubiti, jer nemam šta da izgubim!

Sve, što ja imam, si ti! Bio bih bezobrazan, pohlepan,

proklet, i do drskosti sebičan, kad bih  žudio,

iz krajnosti u krajnost, rukom, da zagrabim više.

A to mi ne treba! Jer, nekad je lijepo, i skroman bit`.

Zar se u očaju, i očima, prljavosti, ovog trulog svijeta,

ne može, pronaći, put za budućnost? Može! Samo,

treba leđa poturiti, i bit` spreman, rizik prihvatit`.

Treba bit` heroj! Jer heroju, ljubav, u hladnom trezoru, čuva.

I nikad nećeš primjetit, tegobe, hladnih zidina. Jer to su nijanse.

Nijanse osjećaja, i razočarenja, a opet slast života, i ljubavnih,

maštarija, sročenih ,u srcima, srodnih duša, pod okrivljem mjeseca.

Svijet je malen! Barem, u mojim očima, a i vrijeme teče,

kao Bogom dat` izvor, što hulji, za srodnom dušom, svog` ušća.

A ljubav. Ljubav je `pak nešto drugo. Ljubav je svetinja!

I ne hvata, se u koštac s` njom, ukoliko se nije spremno,

do groba da se sačuva, i da joj se bude odan!!