Živim, istina je, ali u strepnji, jer ovu zabludu što udišem,
neko viši, je stavio pod svoje ruke. Vremenski, sve je ograničio!!
I u trenutku straha, da propustiš, žarku želju, da udahneš život,
ne bivaš svjestan, da si korak od smrti, polako nestaješ,
i čekaš, da se sahraniš.
Igra riječi, sada mi ne vrijedi, jer me ne tješi, bar ne kao ti.
Rodio sam se, da bih mogao umrijeti, umrijeti od ljubavi.
Koliko god se trudio, probrani citati, svetinje i pakosti,
gore neće mi se uvažiti, kao stihovi nastali iz ljubavi.
Iskrene ljubavi!!
Zato, ti ih i poklanjam! Bez straha, dušu da izustim,
jer je vrijedilo živjeti, pogotov danas u svijetu, lažnih ljubavi.
Ja osto sam vjeran, onoj pravoj, iskrenoj, i neprkosnovljenoj,
jedinoj, tvojoj i mojoj ljubavi, koju nismo ni započeli.
A silno želim započeti!!
Jer ti ne mogu odoljeti, jer ponovo želim voljeti!
A ti, toga nisi ni svjesna, jer samo jedan pogled, dovoljan je,
da presjeće nit` dvoumljena, ljubavi i koristi, i da se zaljubim,
a ja sam, upijao hiljade pogleda tvojih, i svaki mi je bio istio,
I prvi, i onaj posljednji.
Nema komentara:
Objavi komentar