Večeras pjesmi ,
dodijeliti ću tvoje ime.
Kap ljubavi sa srca,
stihovima nek žubori.
Duša ,ratnika neka budi,
i ponosna neka je time.
Nek se zna, da mrtav nije,
onaj što je gin`o, zato što voli.
Ne želim da srljam u prošlost,
da budem onaj , koji zapravo jesam.
Izgubljen, tonem u ranu jeseni .
Ne želim, lišćem srce da obložim.
Ako ono trune, ne moram i ja.
U ovoj koži, i suviše sam bijesan.
Ali znam da volim !
I znam, kako kontrast toga zaboli.
Zato emotivno neću da umrem.
Bar ne još u ovom proljeću.
U cvijetu mladosti,
s jednim životom, i jednom šansom da dišemo.
Jak sam ,hvala Bogu,
pa iskušenju odoljet ću.
Umijem i ja, kao i drugi voljeti,
valjda zbog toga ovdje i živimo
U ovoj koži, i suviše sam bijesan.
Ali znam da volim !
I znam, kako kontrast toga zaboli.
Zato emotivno neću da umrem.
Bar ne još u ovom proljeću.
U cvijetu mladosti,
s jednim životom, i jednom šansom da dišemo.
Jak sam ,hvala Bogu,
pa iskušenju odoljet ću.
Umijem i ja, kao i drugi voljeti,
valjda zbog toga ovdje i živimo
Nema komentara:
Objavi komentar