Sjećanje

       
Pijun sam, na šahovskoj tabli plavetnila,
pod rukom gospodara, gospodara milostiva.
Igram tu igru vremana, nespretno bez priprema.
Sve je do sledećeg poteza,
ako nestaneš ti, nestat ću i ja.

Vežu me još uvijek sjećanja,
tako da ne može ,
progutat te zaborav.
Ne idi ! Osvrni se,
ja sam tu gdje jesam.

Usamljen sasvim sam.
Ne oklijevaj ! Umorne ruke,
poželjeti će tvoj topli zagrljaj.
Odavno nema nas ! Ti kraljica,
a ja pijun, povuci potez za kraj.

U glavi odzvanjaju mi maštanja,
park i most, i sjećanje na prvi poljubac.
Vrijeme proleti , nestade i sunca sjaj,
godine  iza nas, a ja se pitam i sada. Zašto baš ja !

Još pamtim svaku riječ tvoju,
pamtim poruke neke,
pamtim i medene usne,
ali sad pričam tiše,
tiše od prošlosti daleke.

Ostani, nemoj da nestaneš,
vjeruj nije lako, sunce ljubavi sijati kad prestane.
Ostan, nemoj da nestaješ.
Ostani, priznat ću ti,
onaj djetinasti osmijeh,
već mi nedostaje.