Ajde da kažemo, da samo glumim dobro. Neka sve ostane na tome, pa vidjet ćemo dokle.Šta ako ne glumim, pa sam i vas sve redom zavarao!? Šta ako je ispod magle laži, sve gola istina!? Tako bih nekad prsno u bijes, i sve robovskom rukom pocijepao, do najsitnih detalja, da sve nestane, da se sve pretvori u prašinu, da odleprša, na krilima vremena. Ne ide to, mrtav insan, neće ostavit posteljinu svoju, tako lako drugom na čuvanje. Možda i nebih bio takav, da je mirna rijeka moga života, tekla nizvodno. Da sam stigao na usće, dok mi je duša mirom plovila. Sebe sam zavarao, pa sam dušom plovio uzvodnu, vremenu i prošlosti. I sa tog mjesta, gdje sa zapeo za dno, za mulj života, još se nisam mak`o , a sumnjam da ću ikad to učinit, nisam naviko na počinak i mir, nisam naviko na tiho jutro, bez bure da me budi. Što je najgore, sve što sam spakovao u sehari života, sam spremio na put ka usću, a sve to je , ostalo na mjestu brodoloma, iscijepane slike i razglednice, njen osmijeh i lice, topli zagrljaj i dva crna bisera, koji noćima još uvijek me gledaju. Ostao sam prikovan tu gdje jesam. Neka sam vala, sam sebi kriv sam, ne ide se kroz život, s glavom bezobzira. Mora se biti spremno na sve, i na uspijehe i padove. Ja sam to znao, reći, ne primjenit, zato sam i ostao tu gdje sam i pao, gdje je brod života mog , doživio brodolom, gdje sam usidrio i sebe, i život svoj, i nikako da isplovim. Ne srlja se u ljubav tako lako. Zato i jesam tu, gdje jesam. Zato, ovakav i jesam.
Nema komentara:
Objavi komentar