- A šta da ti kažem. Lakše je kad se šuti, kad se sve potisne u zaborav.
- " Ali molim te, barem dio".
- Bila mi je cijeli svijet. Ja tada sam bio izgubljen, lutao ulicama pod svjetlima grada, u potrazi za srećom, za gramom ljubavi. A ljubav i sreća, spavali su u njenim velikim crnim očima. Ja sam noćima se pitao, kako je to, biti zaljubljen, kako je voliti. Prizao bih ti prijatelju, ja ljubav osjetio jesam, ali od drugih, koja je usmjerena meni, ali nikad nisam osjetio čari, kako je to kad ljubav, drži tvoju vlastitu ruku. Nikad, sve do jednog dana, kada sam nju upoznao. Ja držao sam ljubav za ruku, i samo mi je trebala ona, da me prihvati za drugu. Prijatelju moj, bio sam kao dijete sretan, ravan bio mi je cijeli svijet. A nebo, nebo mi je bilo tlo, kojim sam gazio, kad god bi me zagrlila, i kad bi svoje ruke nježne pružila meni na čuvanje. E prijatelju moj, bila mi je cijeli svijet, doslovno, dok sam nju imao, imao sam sve. Nećeš ti to razumit, kako je kad ti neko odlomi komad ljubavi, i pokloni. Ali na žalost prijatelju moj, sve što je lijepo kratko traje. A ja sam mislio da su me lagali, dok su to govorili. Svaki lijepi momenat, svaki korak na nebu, zamijeni crna zemlja i tuga. Zamijeniše sive kiše, sunce ljubavi u meni. A tmurni oblaci spustiše se na moju dušu. Danas, više je i ne viđam, znam samo da je sretna tamo s nekim , tko joj može sigurno pružit više od mene. Malen sam ja čovjek, i moj korak je malen, ma ne mogu ja pružit njoj , što on može. Ali ni on ne može, pružiti nikad, ljubav koju sam ja mogao pružit. Nema je danas prijatelju moj, a nema ni mene, sjedim tu pored tebe, a duša mi je na hiljadu drugih mijesta, rasuta, kao i ljubav, koju pokušajem da saberem na jedno mjesto, nebil omamio dušu, pa makar i lažima, samo da se pomirim sa činjenicom ,da je nema više. Ali kako to da učinim. Kako to biće da prebolim. Vjeruj mi, ni sam više ne znam.
Nema komentara:
Objavi komentar