- Plakao sam,ali suze sam duboko krio u sebi,niko ih nije mogao vidjeti,samo sam ih ja osjećao.Duboko u meni,žar je bijesnio,ali suze su gasile svaku njegovu iskru,nisu mu dale da se razbukta,i plane.Tražio sam izlaz iz toga svega,samo kako bi sklonio svoje srce,od žara koji je htjeo da ga zapali,pretvori u pepeo,i raspe po okeanu mojih osjećanja.Znao sam ,da sav napor,muku i trud moram uložit.Jer tko,tko bi me spasio.Tko? Jedino ja mogu da spasem,sebe od samog sebe.Jedino ja,mogu razbiti tu monotoniju,i koru od tijela,da zavirim u sfere duše.Da otkrijem šta krijem,pod oklopom od kože.Ja znam,da treba truda,i napora.Nekad mi se čini,teže sebe razumiti,nego nekog drugog.Slušao sam razne priče,raznih osoba,neke su bile slične mojim,ali nijedna priča ispričana meni,nije me boljela,a moja svaka ,bi zarila zube u moje srce,i natjerala oči ,da podlegnu suzama.Heh,koliko put sam morao masku na lice stavit,jednostavno morao.A htjeo sam da je nikad nemam,ali sudbina me na to natjerala.Bježao sam toliko puta,ma i previše,u svoj mali svijet.Zatvorim se u samog sebe,samo kako bi ja osjetio sam svoju bol,i ne dozvoleći drugima,da ispod moje maske ,otkriju realnost.Nisam htjeo,jer dovoljno je bilo što sam sebi upropastio,svaki tada momenat,pa zašto bi drugima.Koda drugi nemaju svojih problema.Zato i jesam šutio,i trpio sve.Zato što je meni moja bol,bila najslađa...
Nema komentara:
Objavi komentar