Pismo moje sestre

- Brate ovo pismo ti pišem,jer znam da ćeš me razumjeti.U ovom pismu,je cijela moja životna priča o ljubavi,neobična je,a počinje ovako.
- Nakon šest dugih mjeseci,čekanja,i skrivanja osjećanja,koje smo oboje osjećali konačno smo rekli jedno drugom sve,vjeruj bilo mi je preveliko olakšanje sve to..Konačno,pop rvi pur,sam mu mogla reći sve,bez strahovanja,ajd da ne dužim,slušaj dalje kako smo se upoznali..Upoznali smo se na jednom koncertu,o sve zasluge za to idu mom rođaku,čak smo se i slikali,a da ništa nismo znali jedno o drugom.U prvi mah,činilo mi se kao da je miran,povučen momak,što se i ispostavilo poslije.Slučajno smo putem interneta razmjenili brojeve,od tog dana se nešto čudno dešavalo sa mnom.Taj čudan osjećaj je bila,zaljubljenost,znam da ćeš reći da sam budala,ali eto desilo se neočekivano.Prošao je mjesec dana,redovno smo se čuli i dogovorali da se vidimo,bila sam sretna,ali ne zadugo.On nije mogao doći,to sam jedva uspjela zaboravit.Bila sam ljuta.Dan za danom,sve više i više vremena smo provodili pričajući,jednostavno sam bila navikla na njega,slao mi je pjesme,tako da sam svatila da tu ima nešto.Eh koja je sreća za mene.Od tada niti jedan momak,me nije zanimao,bila sam odbojna,jer je on bio jedini za mnee,znam,znam da ćeš reći balavice,ali brate to je ljubav.Dalji je riječ koja me ubija,živi daleko od meme,ali šta da radim,kad je tako,i ako smo kilometrima daleko,i ne viđamo se,uvijek ga osjećam tu kraj sebe.Zaboravila sam ti reći,da smo rođeni na isti datum.Sudbina.Zar ne?Osim toga volimo istu muziku,on je fudbaler,a i ja mnogo volim fudbal,od malena sam u tebe ga zavoljela.Dok ovo pišem on me zove,ali samo brate znam,da ćeš me ti razumit,zato ti ovo i pišem,ona dvojica su još balavci.Šest dugih mjeseci ga čekam,i reci mi da ti nije ljubav,samo se bojim ove daljine,i znam,koliko si ti volio Maju,ali i pored svega toga,sve je puklo,pa valjda se zbog toga brato i ja bojim,i strah me svega.Za ovo vrijeme bi sigurno zaboravila njegov lik,ali ono što mi se duboko zarezalo u srce su njegove crne oči,u kojima sam vidjela sebe,istu onu tugu kao i u mojim,eh šta da radim,kad ne mogu da ga izbacim iz srca.Brate,moram ti reći,da će u ovom mjesecu doći da me vidi,a do tada mi ostaje samo nada,a toliko želim da ga čvrsto zagrlim,i ne puštam da ode,da se isplačem od sreće na njegovom ramenu..Eto brate to je sve..Upamti jedno,voli te tvoja seka..