- Svjestan svega,ostao sam ležati.Nisam imao snage više,ni da se pomjerim.Morao sam da zaspim,ali nisam mogao.Nisam,nikako mogao!.Svaki put kad bi okreno glavu,na bilo koju stranu,meni bi se pojavila samo jedna slika u glavi.Lice tog starog čovjeka,onako suho,s borama,gledalo bi me sitnim smeđim očima,i sa slatkom crnom beretkom na glavi,koju nikad nebi skidao.Svaki put kad bi se pojavilo,mahinalno bi uzimalo ono malo snage u meni,što bi ostajalo.Zato,i nisam mogao spavati.Onako pospan,s oteklim očima,ležao sam,gledao u plafon,i zamišljao,kako izgleda to mjesto,gdje ćemo jednog dana svi mi biti okupljeni.Svaki put bi ga drugačije zamislio,i svaki put bi vidio druge ljude u njemu.Tad sam i svatio,da nisam ni svjestan,koliko smrt je blizu,bez obzira što se ona shodno godinama čini,miljama daleko od mene,ona je tu.Da,tu,iza mene.Slijedi me poput sjene,i samo čeka dan,kada će rukom,da me potapše po ramenu,i kaže da je vrijeme,da se mora krenuti dalje.Ne znam,strah me i same pomisli na to,ali opet nije me toliko strah,koliko se bojim iznenađenja,koje Uzvišeni sprema.Bojim se.Šta slijedi,i šta me čeka?Opet nekako kad razmislim,pa smrt i nije toliko loša,čak tome činiš uslugu nekom drugom.Ti umreš,a tebe zamijeni jedan mali novi život.Tako sam se i suočio s istinom.Morao sam je prihvatit,tušila me,previše je naporna bila,morao sam popustit,jer u igri s njom,ja bi samo izgubio vrijeme,a ona bi ostala na istome,i prije ili kasnije,istu stvar bi mi servirala.Ok,pobijedila si,tvoja je slava.Jesi li sretna,prokleta istino,jesi li sretna.Da mi je,samo lice da ti vidim.Čekaj,pa koja mi korist i od toga,samo bi mi se smijala,ili bi jednostavno našla izgovor,tipa "Tako je moralo biti" ,ma šta ja znam,bolje da te ne gledam,ionako si mi već zagorčala život..Ustao sam,i umornim nogama,slomljen od noći prošetao do kupatila,lice koje je bilo slano od suza,u jednoj sekundi prelile su hiljade i hiljade hladnih kapi vode.Umio sam se,i pogledao u ogledalo.Oči i dalje su bile crvene,a lice mokro."Samo je Allah vječan",ništa više i nisam mogao prevaliti preko svojih usta."Bože ti si htjeo tako,očito je da si ti negdje u bilježnici,baš na ovaj dan stavio ime plemenitog čovjeka.Ne bez razloga, jer ovaj dan nije slučajno izabran.Neka je slava Tvoja,za Milost njegovu te netrebam molit.Ti najbolje znaš tko je kakav,i kakvu nagradu ili kaznu tko zaslužuje." Govorio sam to sjedeći kraj prozora,posmatrajući oblake,što su lebdili na nebu..
NASTAVIT ĆE SE....
Nema komentara:
Objavi komentar