Kad bih mogao opisati,
ovu prazninu u srži duše ove.
Da su mi ruke tvoje nježne,
da riješe brige ove,moje.
Nedostaje mi tvoj glas,
da spasi me zagrljaja tišine.
Nedostaje mi sve tvoje,
sve zbog proklete daljine.
Nedostaješ mi,
a to razumije samo papir,
što trpi ovu bol u meni,
olovkom,što na njega stavim.
Nedostaju mi riječi tvoje,
maštom što noćima bi krali.
Nedostaješ mi dušo,
nedostaju mi momenti mali.
I kako da ti dokažem,
promjenu u ovoj koži.
Kako da budem siguran,
da neću podleći,opet samoći.
Nema komentara:
Objavi komentar