Kiša,kako volim tu sinfoniju,
što samoj nebo bi skladatelj.
Slušao sam kako krcka od prozor,
kroz koji pogled bi dalek,dalek u mislima.
Ponesen slikom njenog lica,
što omami mi misli same,
stajao sam zamišljen tako,
i gubio pogled u daljini.gubio dane
Gdje li je sada,kako li je?
Da li je tužna,ili ovako kao ja,
i ona sjedi i sluša kišu,
da li joj se motam mislima,dok troši se sat
Kad bi barem znao,
gdje je ljubav moja.
Od očiju mojih je predaleko,
a,srce joj otputovati neda,a puca od bola
Ako ikad je sretnes,ma gdje god,
čitaoče moj,ja te molim,
Pozdravi je u ime onoga,
što ovdje više ne postoji.
Nema komentara:
Objavi komentar