Stanem tako usamljen,
zbunjen, na trnovit put,
korak za korakom,
kao da svaki je ljut.
Zarobljen u koži tijesnoj,
ispunjen koktelom osjećaja,
tražim utjehu i spas srcu,
tražim ljubav,što mi je obećana.
Jer ljubav je lijek,
koji koban zna biti,
ali zna i liječit dušu,
ali pažljivo ga moraš piti.
Evo Bože,bolestan sam,
isčezo sam za tim lijekom.
Čekam ga, žudim za njim,
nebil posle upoznao se sa srećom.
Pokaži mi put do njega,
ja molitvom ću se zahvaliti,
Daj mi ljubav, onih koji Tebe vole,
jer dušu njom, moram nahraniti.
Nema komentara:
Objavi komentar