Ogledalo

GLedam te zelene oči,

i u duboko u njima vidim,

bol, bijes, osvetu, i pakost.

Posmatram dugo borbu,

lica u stvarnosti i ogledalu.

Kao da zlu me pozivaju.

Ali ne! Moja ruka neće,

pohititi za trulom jabukom.
Nedam dušu svoju, jer nema cijenu.

Dostojanstvo valja sačuvati.

Onako muški i ponosno.

S uzdignutom glavom hodati.

Srce ljubavi žedno,

moram nahraniti,kako nebi,

umrlo, i u prah se pretvorilo.

Nedam ti tugo maha,

a ni zlu, korak bliže.

Nedam vam svoju dušu.

Jer moja duša i obraz,

vrednije su od svog blaga,

koje vi možete da mi ponudite.

Volim, i ostati ću ovakav,

sve dok ono malo krvi u meni,

ne prestane da vri, i tijelo ne istrune.

Ja volim, voliti,a slagaću,

ako kažem da ne volim, biti voljen.

Ja volim, i mogu voljeti, za to sam stvoren.

I pored svega, ogledalo lažno,

odraze u njemu, blizancu moj,

nećeš me ubijediti, jer ja volim, i voljet ću.

I nedam ti da me povućeš na dno,

jer na ovom svijetu ima ljudi raznih,

za koje se vrijedi boriti, 

i koje iskreno vrijedi voljeti.

Zato sam tu, tebe da pobijedim, i pokorim,

a njoj život i srce da osvojim, jer vrijedi,

A blizancu moj, to znaš i ti,a znam Boga mi i ja.