Suza u oku,teška ko kamen.
Kanula bi,ali bori se u njemu da ostane.
Ako je prolijem,zažalit ću,
ponos ide pod noge,njega pogazit ću.
Ne mogu reći sebi,da mi je lako,
slagat ću se,ako kažem da je tako.
Tuga vrijeme kupuje,precjenjeno ovdje,
s njom provodim noć,rosa nagovještava buđene zore.
I cijelu noć psujem sebe i život,
pred ogledalom,blizanca pljujem.Idiot.
Opet mi sudbina vrata svoja zatvori,
opet me tuga,natjera da joj se pokorim.
I kako da se borim,za nešto izgubljeno,
kako da spasim srce,malo pogubljeno.
Nudio sam, a vremenom ćes svatit,
ljubav,utjehu i srecu,da ne znaš kako je patit.
Ali šta mi vrijedi,kad je sve gledano s jedne strane,
Šta mi vrijedi,kad ja u tvoje srce ne mogu da stanem.
Nek ti je sreća za korakom,ma gdje god bila,
Ne brini,optužit ću nekog drugog,zato što si me izgubila.
Nema komentara:
Objavi komentar