U Ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Gospodaru moj! Kako li je, voljeti, i biti voljen, bez odricanja.
Jel` to stvarno, toliko teško. Zašto, mali leptir, nikako,
da se vrati voljenom cvijetu, pa umre na njegovim listovima?
Zašto mi to ne dozvoliš, zašto mi se ne vrati?
Gospodaru moj! Posle toliko vremena, danas sam ,
uvjerio sebe, da me ruza moja, nije preboljela, da me voli,
još uvijek, isto kao prije. Isto, kao što i leptir njen, voli nju.
Zašto oklijevaš,? Zašto mi se ne vrati?
Gospodaru moj! Pokraj nje, sam bio najsretni, jer tada sam i živio.
Bila mi je, što mi nikad niko, nije bio. S` njom sam živio.
Nekoč davno, u svetoj knjizi čitah, kako Si milostiv.
Zašto mi se ne smiluješ. Zašto mi je ne vratiš.
Gospodaru moj! Skroman sam, i ti to znaš, ne treba mi mnogo.
Samo da mi je porodica na okupu, živa i zdrava, da su mi prijatelji,
potpora, da me razumiju. Da mi vratiš nju, jer bez nje, ne postojim.
Zašto onda čekam, i zašto ništa ne učiniš.
Nema komentara:
Objavi komentar