Maska

Ne! Nisam se prevario, niti slagao. Rekao sam vam! Upozorio sam vas! Klonite se mojega pruisustva. Ja sebi nisam dobar,  kako bih bio vama.
Lažan sam  u svojim očima, a u drugima se i ne vidim. Nema me! Nestajem! Polako isparavam, putujem svjetovima, a držim se na zemlji. Letim, u nekim svojim vizijama, opsjednut sobom, a i sebe sam slagao. Maska, sve je bolan maska, i tijelo opijeno alkoholom, i kiseli osmijeh na misterioznom licu. Sve je maska!
Hahahahaha!
A mislili ste da je realnost, moja urođena vještina. Sposobnost pretvaranja, koju nosim u sebi, jedna više vrlina.
Hahahahahahaha!
 Kako ste samo naivno povjerovali u sve to. Ja sposoban jesam, da zavaram druge, ali i sebe da slažem. Ulogu hrabro da podnesem, ali i dalje pred njom da pokleknem, misleći da je ona, zapravo ono što ja jesam. Pa i ove riječi dok pišem, kako možete biti sigurni, da nije sve odraz maske na licu.
Da li je?! Hmmm....
Da li glas koji sve ovo mi govori, ruke koje drhte pisajući sve ovo, pravi.
Ili možda laže me sve.
Laže me vrijeme i prostor, osobe i događaji, laže me odraz u ogledalu. Laže me sve!
Ali ja znam , tko sam i šta sam. Ja to znam! A vi ćete me tek upoznati, kada me ne bude!
Kad moje riječi, iznad mojih kostiju, budu vam ponavljali......
Hahahahahaha!