Dijete sam,usamljeno,
u koži čovjeka odraslog,
grešnim rukama što se inatim,
ne bili je potrg`o.
Težak samac od kamena,
na duši sam pokrio,
iskreno Bože pitam se,
gdje sam to ja dospio ?
Nema me Gospodaru moj,
brod nade moje je potunuo,
a i život ovaj, koji si poklonio,
u prošlosti, sam izgubio.
Sad ostajemo samo Ti i ja,
prije nego li je svanulo.
Uzmi dušu, ponesi je,
samo da ne trpim ovaj pakao.
Pusti me, da poletim nebu,
koje me je stvorilo,
da se vratim, grumenu zemlje,
od kojeg sam potek`o.
Nema komentara:
Objavi komentar